Šega i šala sa Nobelom

Od 1991. godine Amerikanci imaju svoju verziju Nobelove nagrade koja je, doduše, više u šaljivom maniru. Zove se Ig Nobel i dodjeljuje se svake godine za izume i otkrića koja čovjeka “prvo nasmiju, pa onda natjeraju da misli”. Naziv je dobila zahvaljujući igri riječi, s obzirom da na engleskom riječ “ignoble” označava nešto neplemenito, manje vrijedno.

Samu nagradu dodjeljuju dobitnici “prave” Nobelove nagrade, tako da su 2009. godine dr Eleni Bodnar, Ig Nobela uručili Paul Krugman, Orhan Pamuk i Wolfgang Ketterle za izum grudnjaka koji se u hitnim slučajevima može pretvoriti u zaštitnu masku za lice. Postoji više kategorija nego što je to slučaj sa “pravom” Nobelovom nagradom a obuhvataju polja od fizike, medicine do biologije i inžinjeringa.

Neka od zanimljivih istraživanja/otkrića koja su dobili nagradu su:

• Ivan R. Schwab – za istraživanje “Zašto djetlići ne dobijaju glavobolju?”,
• Brian Witcombeand – istraživanje “Nus pojave gutanja mačeva”,
• The Air Force Wright Laboratory – za istraživanje tzv. “gay bombe”, koja bi učinila da neprijateljski vojnici postanu neodoljivim jedni drugima,
• Gauri Nanda – za izum budilnika koji se pokrene kada počne zvoniti i nekontrolisano juri po sobi,
• Vatikan – za “outsource-ovanje” molitvi u Indiju,
• Yukio Hirose – za proučavanje bronzane statue koja nikako ne uspijeva da privuče golubove,
• Karl Kruszelnicki – za detaljno istraživanje “loptica” nagomilanih u pupku (u raji poznatih kao “fizlo”).

Kompletnu listu dobitnika, njihovih istraživanja i izuma možete naći ovdje. Toplo preporučujemo da ih prelistate sve.

Share

Jedna kartica jedna markica, idemo..

Istorija zabavnih parkova seže u daleku prošlost i vezuje se za vašare na kojima su ljudi jednom godišnje slavili okončavanje uspješne žetve, uz prodaju domaćih životinja, takmičenja u kuvanju, opijanje i sl. Jedan od najstarijih vašara je sigurno Bartolomejski vašar koji se održavao 24. avgusta u Londonu još od 1133. godine pa sve do 1855. kada su ga gradske vlasti zabranile zbog divljačkog ponašanja naroda. Vremenom su vašari evoluirali u mjesto dobre zabave uz obilje hrane i pića, raznih igara i kojekakvih predstava i otuda potiču zabavni parkovi. Najstariji zabavni park koji egzistira i danas jeste Bakken (Brdo) iz 1583. godine u Klampenborgu (Danska). Veliku popularizaciju su zabavni parkovi doživjeli u vrijeme industrijske revolucije jer su ljudi jedva čekali priliku da pobjegnu iz urbanih sredina, a takođe se od sredine 19tog vijeka javljaju svjetske izložbe na kojima se prikazuju industrijska dostignuća, uključujući i naprave za zabavu. Tako se Ferisov (Georg W.G. Ferris) točak ili Veliki točak (na slici gore lijevo) pojavljuje na svjetskoj izložbi 1893. u Čikagu i postaje sastavni dio skoro svakog zabavnog parka. Na našem području se udomaćio izraz lunapark, koji naime potiče od zabavnog parka koji je dizajnirao Charles Loof 1907. u Sijetlu i nazvao ga Luna park prema ”svemirskom brodu” sa natpisom ”A trip to the Moon” (Put na Mjesec, prim.prev.) kao jednom od atrakcija u parku.

Share

A koliko li se tek pojavilo pivnica sa njegovim imenom…

– Hogar Strašni se prvi put pojavljuje u istoimenom stripu 1973. godine a njegov autor je Dik Braun (Dik Browne), kojeg u ovom poslu nasljedjuje njegov sin Kris (Chris Browne) od 1988. Dik je neko vrijeme radio kao ilustrator u sudnici, a u američkoj vojsci je za vrijeme II svjetskog rata crtao tehničke dijagrame i mape, te je ovo crtačko iskustvo prenio i na strip.

– Kada je strip postao popularan počelo je iskorištavanje Hogarovog lika, pa se na kratko pojavio brend ‘Hogar Strašni kola’, kao zanimljiv marketinški potez. Krajem 80-tih u Velikoj Britaniji su Hogar i ostatak ekipe reklamirali pivo Skol Lager na bilbordima i u nizu TV reklama u crno-bijeloj tehnici. Od 1981. godine pa do sredine 90-tih Hogarov lik je bio maskota sportskih ekipa Državnog Univerziteta u Klivlendu, poznatih kao ‘Vikinzi’.

– Godine 1989. se pojavio polučasovni animirani film, a Hogaru je glas pozajmljivao Peter Cullen

Share

Kombiniram

Detektiv Nik Praskaton (Nick Knatterton), prepoznatljiv po svom zelenom, kariranom odijelu, kapi istog dezena i luli, je strip junak kojeg je crtao Manfred Schmidt 50-tih godina prošlog vijeka. Nik se pri rješavanju slučajeva nije služio nikakvim specijalnim napravama nego se oslanjao na svoje mentalne sposobnosti, tačnije izvrsnu moć deduktivnog zaključivanja, dok su mnogi slučajevi aludirali na političke afere koje su se u tom periodu zaista i zbivale u SR Njemačkoj. Istoimeni crtani film je napravljen 1977. godine i preveden na razne jezike, tako da na našim prostorima Nika pamtimo uglavnom po frazi: ”Kombiniram…” , koju naravno izgovara narator, jer se u toku crtanog filma jedino čuje glas naratora. 2002. godine je snimljen i dugometražni film.

Share

Klađenje u Južnoj Koreji

U Južnoj Koreji StarCraft je toliko popularna video igrica, da postoje profesionalni igrači i televizijske emisije na kojima se redovno prenose bitke. Nedavno je procurila vijest, da su određeni igrači primali mito od kladionica i tako namiještali mečeve. Prema nekim izvorima, StarCraft je zaslužan za oko 70 % opklada u takozvanim “e-sportovima”.

Ženevski trg je moj!

Monopol, kao jednu od najpopularniji društvenih igara na ploči, je izmislio Charles Darrow 1934. i prodao je Parker Brothers-u (filijali kompanije Hasbro koja pravi igračake i razne društvene igre). Smatra se da je on prepravio tada postojeću igru ‘The Landlord's Game’ koja se takođe bazirala na ekonomskom konceptu monopola. Takođe, pretpostavlja se da je do danas Monopol igralo oko 750 miliona ljudi, a prvo svjetsko prvenstvo u Monopolu je održano u Njujorku, novembra 1973. godine.Zanimljivo je i to da se za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog oskudice umjesto kockica koristio rotirajući krug od kartona (‘sprava’ na slici lijevo), jednostavniji za izradu.

Share

Aprilili

Mnoge osobe u cijelom svijetu danas se za 1. april veselo pripremaju da zbiju neku šalu i nasamare prijatelje ili voljenu osobu. Ipak, teško je tačno odgovoriti na pitanja – kada, gdje i ko je počeo ovu tradiciju? Prvoaprilske šale su izgleda počele sa prvim dolaskom proljeća još u vrijeme starih Rimljanja i Kelta. “Dan šale”, kako je prvobitno bio nazvan, u Evropu je došao u Srednjem vijeku. Postoji nekoliko teorija o tome kako je Prvi april postao dan šale. Najrasprostranjenija teorija nastanka Prvog aprila potiče iz perioda prelaza sa starog Julijanskog na Gregorijanski kalendar krajem 16. vijeka. Prema Julijanskom kalendaru, Nova godina se slavila tokom vikenda između 25. marta i 1. aprila. Međutim, prema današnjem kalendaru Nova godina je prebačena za 1. januar. Oni koji nisu bili obavješteni o promjeni ili su se tvrdoglavo držali tradicije, često su se rugali i zbijali šale oko toga.

U novije vrijeme radio stanice, TV kuće i internet portali počeli su za Prvi april zbijati šale za lakovjerne čitaoce i gledaoce. Najčuvenija prvoaprilska šala je dokumentarac BBC-a 1957. godine koji je govorio o tome da su porodice u Švajcarskoj brale špagete sa drveća. Britanci su toliko povjerovali ovom filmu i toliko bili prevareni, da su masovno pokušavali saznati kako da u svojim baštama zasade drvce na kojem rastu špagete.

Spisak Google-ovih poznatih prvoaprilskih šala možete naći ovdje.

Share

Kol'ko para?

Korijeni poznate igre Monopoly (ili Monopol) sežu do 1904. godine, kada je Elizabeth Magie patentirala igru sa nazivem “The Landlord's Game” (patent na slici lijevo) na potpuno istom principu. Njena namjera je bila da širim narodnim masama pokaže koliko su kirije štetne po stanare a dobre po vlasnike zemljišta ili objekta. Igra se zasnivala na ekonomskoj filozofiji tzv. “georgizma”, sistema koji je osnovao političar i pisac Henry George. Sistem je propagirao ad valorem porez na zemljište. Od 1935. i Parker Brothers počinju proizvoditi Monopoly, a i dan-danas tvrde da ga je izumio izvjesni Charles Darrow a ne Elizabeth Magie.

Zanimljivo je da je 1941. godine, britanska tajna služba uz pomoć Monopola uspjela izvesti neočekivanu “akrobaciju”. Naime, zamolili su firmu John Waddington, Inc. (koja je proizvodila igru van SAD-a) da napravi modifikovane verzije Monopola u kojima bi se našli pravi novac, prave mape (od svile, jer su kvalitetnije od papirnih, ne gužvaju se i ne šušte), kompas i još neke potrepštine (na slici desno). Takve verzije bi se potom preko savezničkih lažnih humanitarnih grupa razvozile po nacističkim zatvorima u kojima su držani saveznički vojnici. Kako je igra izgledala dovoljno naivno, i kako pravi novac i mape nisu stavljani u sve kutije, niko od njemačkih stražara nije posumnjao šta to one ustvari kriju.

Inače, maskota Monopola, čikica sa brkovima, se danas zove Mr. Monopoly, iako mu je originalno ime bilo Rich Uncle Pennybag. Policajac koji šalje u zatvor se zove Edgar Mallory a nesretni lik iza rešetaka je Jake the Jailbird. Od 1935. godine pa dosad je “izgrađeno” preko 5 120 000 000 zelenih kućica.

Gonzo novinarstvo

Gonzo novinarstvo je veoma subjektivna i vrlo posebna forma izvještavanja. Karakteriše ga upotreba citata, sarkazma, humora, pretjerivanja i psovki. Gonzo novinarstvo je bilo zvano odmetničkim novinarstvom, literarnim kubizmom, novim novinarstvom i drugim ne tako lijepim riječima. Tvorac ove vrste novinarstva je američki novinar i pisac Hunter S. Thompson (1937.- 2005.). Inače termin “Gonzo” u irskom slengu predstavlja osobu koja nakon cuganja čitave noći i dalje stoji na nogama. Prema drugima Gonzo novinarstvo je dobilo ime prema naslovu pjesme R&B klavijaturiste Jamesa Bookera “Gonzo”. Prvo djelo koje se može nazvati “Gonzo” je “The Kentucky Derby is Decadent and Depraved” . Kako se približavao rok, a njegov tekst još nije bio gotov, Thompson je trgao stranice iz svojih bilješki i slao ih urednicima. Rezultat je bio “Gonzo”. 1971. godine uslijedio je “Fear and Loathing in Las Vegas: A Savage Journey to the Heart of American Dream “. Postao je kultni klasik, a po knjizi je snimljen i (naravno kultni) film “Paranoja u Las Vegasu” (Odličan režiser Terry Gilliam i izuzetno raspoloženi glavni glumci, Benicio Del Toro i Johnny Depp).

Ko tuče Bonda, Džejms Bonda

Uoči snimanja filma „Nikad ne reci nikad” (iz ciklusa filmova posvećenih tajnom agentu 007 – Džejmsu Bondu), Šon Koneri je uzimao časove borilačkih vještina. Međutim, za vrijeme jednog časa ljutiti učitelj polomio je glumcu zglob na ruci. Šon Koneri je tvrdio da je učitelj to uradio iz čiste pakosti budući da je i sam želio da postane glumac. A ko je bio učitelj borilačkih vještina Šona Konerija? Stiven Sigal, glumac koji će kasnije postati slavan zbog svojih uloga u akcionim filmovima „Niko”, „Čovjek koga je teško ubiti”, „Svjetlucavi čovjek”, itd.

Akustična kesa

Kada se porodica budućeg velikog džez trubača Dizija Gilespija 1953. godine preselila u Filadelfiju, mladi muzičar se ubrzo pročuo kao odličan svirač. Na prvoj velikoj svirci ovaj skromni južnjački mladić pojavio se noseći u ruci ogromnu kesu od hartije. Šta je u njoj nosio? Naravno, trubu. Do kraja života (umro je 1993. godine) Dizi Gilespi nikada nije kupio kofer za trubu: uvijek je nosio u najobičnijoj kesi.

Šta je nindža, nisi u formi?!

Nindža je predstavljao neku vrstu tajnog agenta u feudalnom Japanu, istreniranog raznim borbenim vještinama. Najčešće su obavljali poslove špijuniranja, sabotaže, infiltriranja i atentate, što je predstavljalo suštu suprotnost samurajima koji su se držali kodeksa časti. Na našim prostorima najpoznatiji nindža je Lesli Eldridž, lik iz romana čiji se autor potpisivao pod pseudonimom Derek Finegan.